Proslava obljetnice započet će u utorak 10. studenog svečanom akademijom s početkom u 19 sati u malološinjskoj župnoj crkvi. Središnje svečano misno slavlje održati će se u srijedu 11. studenog na svetkovinu Sv. Martina, kada se ujedno slavi dan grada te blagdan zaštitnika Malog Lošinja.
Godina 2026. za župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Malom Lošinju ima posebno značenje – navršava se 350 godina od početka gradnje župne crkve, započete 1676. godine. Ta obljetnica povezuje povijest grada Malog Lošinja s vjerom njegovih stanovnika, podsjećajući na naraštaje koji su crkvu gradili, uređivali i čuvali te se u njoj okupljali na molitvu i slavljenje sakramenata. U njezinu su povijest upisani važni događaji zajednice, ali i osobni trenuci brojnih obitelji: krštenja, prve pričesti, krizme, vjenčanja, zahvaljivanja i oproštaji od pokojnika.
Program proslave
Proslava obljetnice započeti će u utorak 10. studenog svečanom akademijom s početkom u 19 sati u malološinjskoj župnoj crkvi. Središnje svečano misno slavlje održati će se u srijedu 11. studenog na svetkovinu Sv. Martina, kada se ujedno slavi dan grada te blagdan zaštitnika Malog Lošinja. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvoditi će krčki biskup Ivica Petanjak u sumisništvu svećenika koji su rodom sa otoka Lošinja, svećenika koji su pastoralno djelovali u župi Mali Lošinj, kao i drugih svećenika Creskog i Lošinjskog dekanata. Svečana blagdanska procesija kreće u 16.30 od crkve Sv. Martina ulicama grada do malološinjske župne crkve u kojoj će misno slavlje započeti u 17 sati.
Povijest i značenje crkve Rođenja B.D.M.
Malološinjska župna crkva koja je posvećena Rođenju Blažene Djevice Marije među Lošinjanima tijekom stoljeća postala je jednim od prepoznatljivih simbola grada i važnim mjestom njegove duhovne pripadnosti. Njezino značenje proizlazi iz dugoga kontinuiteta bogoslužja i susreta ljudi koji su pod njezinim svodovima pronalazili prostor za zahvalnost, utjehu, sabranost i obnovu nade. Za vjernike Lošinja ona čuva uspomenu na prethodne naraštaje i ostaje mjestom u kojem se vjera prenosi novima.
Povijest današnje župne crkve povezana je s razvojem Maloga Lošinja i postupnim premještanjem težišta života prema velikoj gradskoj luci. Starija vjerska jezgra bila je vezana uz crkvu sv. Martina, na prostoru današnjega groblja. Ondje je svoje početke imala samostalna malološinjska župa, osnovana 13 lipnja 1662. godine. Početak gradnje nove crkve 1676. označio je važan korak u razvoju zajednice koja je rasla i oblikovala svoje buduće gradsko i vjersko središte.
Zbog toga se u obljetnici početka gradnje može prepoznati i dio povijesti samoga grada. Izgradnja nove župne crkve bilo je ulaganje u budućnost mjesta i njegovih stanovnika. Naraštaji koji su započeli taj pothvat nisu mogli poznavati sve promjene koje će Mali Lošinj doživjeti, ali su gradnjom prostora za zajedničko bogoslužje ostavili trajno uporište onima koji će doći nakon njih. Njihov je pothvat nastavljen tijekom dugoga razdoblja izgradnje, proširivanja i opremanja crkve.
Današnji izgled župne crkve nastajao je postupno. U njezinu su građevinu i unutrašnjost ugrađeni različiti povijesni slojevi – za potrebe zajednice i nastojanja da se prostor bogoslužja dostojno uredi. Takav dugotrajan nastanak daje joj posebno značenje: u njoj se može prepoznati ustrajnost ljudi koji su prihvaćali obvezu nastaviti i sačuvati započeto. Svaki je naraštaj primao crkvu kao naslijeđe i predavao je sljedećemu.
Trobrodna župna crkva svojim položajem i oblikom pripada povijesnoj slici Maloga Lošinja. Uz nju je povezan i Pjacal, prostor susreta pred crkvom, koji ima svoje mjesto u društvenoj povijesti grada. Odlazak na misu, zadržavanje nakon slavlja, razgovori i susreti na crkvenom pragu povezivali su bogoslužje sa svakodnevicom. Tako je prostor oko župne crkve postajao dijelom zajedničkoga života, a put prema njoj dijelom osobnih i obiteljskih uspomena.
U kulturnoj baštini grada Malog Lošinja župna crkva zauzima važno mjesto zbog svoje arhitekture, umjetničke vrijednosti i dugotrajne povezanosti s lokalnom zajednicom. Oltarna slika Rođenja Blažene Djevice Marije i relikvije sv. Romula pripadaju njezinim prepoznatljivim obilježjima, te njihova prisutnost u bogoslužnom prostoru povezuje umjetničku i povijesnu vrijednost s vjerskim značenjem koje imaju za ovu vjersku zajednicu.
Posebnu dimenziju malološinjskoj župnoj crkvi daje njezin marijanski naslov Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije – Mala Gospa, slavi se 8. rujna i u životu župe predstavlja osobito vrijeme okupljanja. U kršćanskoj vjeri Marijino se rođenje promatra u svjetlu dolaska Isusa Krista i nade spasenja. Marija je vjernicima uzor pouzdanja u Boga, prihvaćanja njegove riječi i vjernosti koja se ostvaruje u konkretnom životu. Takva je duhovnost bliska iskustvu otočne crkvene zajednice. Obiteljski život, rad, odlasci i povratci, bolesti, gubitci i odgovornost za bližnje daju molitvi vrlo osoban sadržaj. Marijanska pobožnost otvara prostor da se ta iskustva iznesu pred Boga: da se zahvali za primljeno dobro, zamoli snaga u teškoći i pronađe poticaj za brigu o drugome. U tome se može prepoznati trajna pastoralna vrijednost malološinjske župe posvećene Maloj Gospi.
Lošinjska vjerska baština duboko je povezana i s morem. Pomorstvo je oblikovalo grad, njegovo gospodarstvo i život brojnih obitelji. Putovanja su donosila mogućnosti i napredak, ali i neizvjesnost, dugotrajnu odvojenost te opasnost. U takvu je životnom okruženju otočana molitva pratila odlazak na more, čekanje vijesti i zahvalnost za povratak.
Tu povezanost osobito jasno čuva zavjetna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije na Čikatu – Annunziata, s uspomenama na ispraćaje pomoraca i zavjetnim darovima. Malološinjska župna crkva pripada istomu gradskom i duhovnom prostoru, u kojem su se pomorski život i obiteljska vjera međusobno prožimali. U njoj se život zajednice okupljao oko redovitoga bogoslužja, povezujući ljude različitih zanimanja, imovinskoga položaja i životnih iskustava.
U ovom obljetničkom spomenu zato posebno mjesto pripada i onima čiji doprinos nije ostao zabilježen među javno poznatim imenima. Uz svećenike i dobročinitelje, crkveni su život održavali ljudi koji su sudjelovali u slavljima, pjevali, posluživali kod oltara, uređivali prostor, prenosili molitve djeci i skrbili da se zajednica može okupljati. Povijest malološinjske župne crkve uključuje i taj tihi, ustrajni rad.
Za mnoge obitelji pripadnost župi nosi i snažnu međugeneracijsku povezanost. Mjesto na kojem su molili roditelji, bake i djedovi dobiva dodatnu bliskost kada u njega dolaze djeca i unuci. Obiteljska se povijest pritom susreće s poviješću šire zajednice. Osobna uspomena na neko slavlje ili voljenu osobu postaje dijelom odnosa prema Crkvi i gradu. Takva povezanost može biti važna i Lošinjanima koji žive izvan otoka. Povratak u župnu crkvu može značiti obnovu odnosa s mjestom odrastanja, obiteljskim korijenima i zajednicom kojoj pripadaju. Istodobno, župa je pozvana prihvaćati nove stanovnike i one koji na Lošinju borave privremeno. Otvorenost prema ljudima koji tek upoznaju grad omogućuje da se povijesna baština nastavi živjeti kroz nove susrete i odnose.
Briga za župnu crkvu stoga uključuje očuvanje građevine, umjetnina i dostojanstva bogoslužnoga prostora, ali i brigu za zajednicu koja se u njemu okuplja. Ljepota obnovljene župne crkve dobiva puninu kada je prati spremnost na molitvu, zajedništvo, pomoć potrebitima i prihvaćanje onih koji traže blizinu. Geslo obljetničke godine „Gradimo živu crkvu“ upravo u tome nalazi svoje značenje: u pozivu da naslijeđeni prostor bude mjesto aktivne vjere.
Obilježavanje 350. obljetnice početka gradnje prilika je za zahvalnost prethodnim naraštajima i za obnovu odgovornosti prema onima koji dolaze. Malološinjska župna crkva svjedoči o dugom trajanju zajednice koja je kroz različita vremena pronalazila načine da sačuva svoje mjesto molitve. Njezini zidovi i umjetnine čuvaju kulturno pamćenje grada, a bogoslužje i susreti vjernika daju tome naslijeđu život u sadašnjosti.
Za Mali Lošinj ova obljetnica ima povijesnu, kulturnu i vjersku dubinu. Ona podsjeća na početak jednoga velikog graditeljskog pothvata, podsjeća na ljude koji su ga nastavili kao i na sve one kojima je malološinjska župna crkva postala važan dio života. U središtu proslave ostaje zahvalnost za dar vjere i zajedništva te želja da župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije i budućim naraštajima bude mjesto molitve, nade, utjehe i susreta.
